23.04.2017.

Upravo ova ispovijest iz 9 mjeseca prošle godine me potaknula na ovo što sada radim. Na novi život bez tebe.

"Najbolji prijatelji 15 godina, moje "volim te", njegovo "žao mi je".
Noć uoči mog vjenčanja, poziv sa nepoznatog broja a toliko poznatoga i pitanje "jesi za šetnju? Prije tog da koje ćeš sutra reći moraš nešto znati" i moje "žao mi je, ne" koje će me proganjati do kraja života.
I to "nešto" što nikada neću saznati koje će me mučiti dok znam za sebe.
Dobro sam odabrala, volim svog muža i zaslužuje svu sreću ovoga svijeta.
Sada sam udana već 2 godine i čekam svoje prvo dijete, dječaka. Koji neće nositi njegovo ime.
A poruka svima vama koji mislite da ćete uvijek patiti za nekime je: dajte sebi vremena, kad tad će se sve smiriti u glavi i shvatiti ćete da možete ići dalje jer zaslužujete nove početke.
Okrenite se oko sebe i primjetit ćete osobe koje bi sve napravile za vas, ne dopustite sebi da vam jedan/jedna od miliun uništi sreću i makne taj predivan osmijeh s lica. Ne dajte se ljudi, negativa u životu vam nije potrebna!"


Stariji postovi